Let Your Mind Run Wild

Bio sam rob neobičan oblik ljudskog stvorenja oko mene otrovno cvijeće raslo je svuda crnog sam đavla ugrizo za muda... A ti jos places

07.10.2017.

izgubi vec jednom ili sebe ili mene

nevinost pocetka
bujnost uvoda
postovanje lazi zapleta
istrajnost
istrajnost zavsretka
kraj

kraj i ova jesen sto mi opet o divljim zemljama prica. o ispucalim, starim ribarskim rukama, sto lome kruh i toce vino.. kraj i ova jesen, sto mi o ljudima prica. ljudi koje nikada nisam vidjela, a nisu mi strani. u razmaku izmedju uzburkanih misli mi cesto poremete viziju planine u kisnom ogrtacu, kroz koji se ja, kolibri, vjesto probijam i samo sto nisam osjetila mirise zelenih livada, na kojima bas svaki cvijet na tebe mirise. blagoslov teskih dubina u kojima nista nije sigurno . ili je to ipak mirno more sto nestrpljivo ceka moj skok ?

u meni ima nesto…nesto sto mi naredjuje ali me ipak slusa kad sam mirna.

21.09.2017.

Komadic sna..

Boja tvojih ociju me uvijek opijenu preko raja prenese u ono tecno stanje, gdje te cesto bosonogog sretnem na zadnjoj stanici prije pakla. Nasmijanog. Zabolis me ponekad.

Lice ti ne vidim
Mrzis me.

Ponekad te posmatram kako mi plutajuce i neprekidno pricas.
Tvoj glas na mene djeluje kao anestezija dok ti se suncani zraci uplicu u kosu…
U tvojim ocima vidim kako mi rukom dodirujes lice
i bijeli cvijet u vatren pramen kose stavljas. Pa me tek onda poljubis..

U obraz.
Volis me.

Kosa moja..stoljecima je staniste za vjetrove sto mirise tvoje nose.
Jutrom me golicaju ispod uha i njezno bude.
Oko podne besramno se izvale na grudima, a nocu divljaju u zalivu mog stomaka.
Kao napeti vulkan s opterecenjem na vrhu krckam. Zvuk violine gusi uzdah dok te gledam kako se u prah pretvaras i nosen vjetrom nestajes.

Aranjuez, Tu y yo
Zauvijek.
Odvojeni.
U jednom bijelom cvijetu.

14.09.2017.

sanjari ! ili se izgubi u mislima ! zauvijek

samo u ovo doba godine , postoji jedan trenutak kada zemlja svakome od nas ponudi u jednom mirisu bujnu sezonu neobjasnjivog i neiscrpljivog dojma njeznosti.

u tom trenutku ces imati mogucnost da sve osjetis dusom.

prepoznaj i udahni taj mali plamen koji je potreban da Ignis u tebi nastavlja da gori.
ako propustis gubis komadic sebe.
sto se vise gubis plamen je slabijii.
dok se skroz ne ugasi.

ali tada Ti vise nisi Ti.

tvoje, Sweet black eyed Susan... mhmm tanke linije strasti zivota izmedju zbilje i sna,
uvijek ce biti baklja u tami na putu do plamena..

07.09.2017.

Parce mene

Pokucala sam na pola otvorena vrata sa kojih mi se smijesio H.H. the Dalai Lama. Nekako se uvijek nesvjesno naklonim. Valjda gdje izgleda kao da se i on meni klanja. Glupo mi da ne uzvratim jos kad znam da moj ucitelj meditacije i yoge Lama Lobsang Palden prica s nekim posebnim postovanjem o H.H. Dalai Lama.

Mog Lamu su kao sestogodisnjeg djecaka prepoznali kao , ne znam koju po redu reinkarnaciju, nekog Tibetanskog Guru Yoga Mastera. Pa je do svoje 18 godine zivota ucio sve aspekte Tibetanske Budisticke filozofije i prakse. Tibetansku Yantra Yogu i Tibetansku healing masazu ( koja btw kicks ass, jako, jaaakooo mocno iskustvo) je naucio od jednog Tibetanskog doktora koji je isto nosio i titulu Lame.

A mnogo toga je naucio i od svog djeda , koji je takodje bio Lama, a i Yogi. Napustio je Tibet kada je imao 18 godina. Preko Himalaya . Sigurna sam da neki od nas se mogu suosjecati s Lamom , ako si na trenutak dozvolimo da nam prolete nacini na koje smo mi pokusali sacuvati zive glave napustajuci svoje domove..

U Indiji moj Lamica provodi 10 godina i u to vrijeme skuplja svoje znanje i mudrosti od raznih ucitelja. Jedan od njih je nama svima poznat H.H. the Dalai Lama. Jedno vrijeme je cak boravio i u Peru, ko zna gdje sve nije bio . Svaki put saznam nesto novo o njemu . Ali time da mu engleski nije bas najbolja strana cesto smo lost in translation.

Nekada mozda budem dovoljno hrabra pa onako bas iskreno napisem kako je svemir htio da se sprijateljim sa Tibetanskim Lamom. I kako od toga dana u mom zivotu nista nije kao prije. Ali tesko je biti iskren s drugima ako nisi sam sa sobom. Pa cu se ja malo s tim pozabaviti. Mislim ja se tim bavim vec duze ali to je sporedno.

Za kratko vrijeme koje sam posvetila yogi i meditaciji, nesto vise od pola godine, mogu reci da sam prilicno uspostavila konekciju sa elementima.. Mislim izgubim je cesto( sada je nemam) ali to je druga tema. Yoga mi je uvijek tu nekako , ne da je nesto pretjerano volim , dosadna mi je manje vise, vise volim da akcijam ako cu se vec znojiti ali sam svjesna da mi je to potrebno. Ali kako sam uvela meditaciju primjetila sam razne promjene inside and out.. Mozda nekada pokusam vas ubjediti da treba da pocnete da se istezete i da meditirate. i da pomazete jedni drugima.. da prvi izbor bude ljubav , suosjecanje i razumjevanje .. Mozda.. Ali to zahtjeva puno snage i volje. I meni , a i vama.. Mozda vise vama no meni..

Ali, sta vam zelim reci je, da ne mogu da spavam, pa sam razmisljala o ljudima koji su ostavili trag u meni.. I dodjoh do njega.. A moj Lama , on je ko Shrek. One of a kind. I ja se osjecam blessed sto su nam se putevi ukrizali. Neko gore ipak pazi na svoju djecu. Sto vise odbacujem Boga i ljude, taj isti Bog se vise trudi da mi vrati vjeru u ljude i samog njega.

Nekome kao meni je naravno potreban neko kao sto je Lama.. Ludak i Shaman, A ne kandzija… i strah i ucjena i sve ono prljavo zemljasko sto se gnijezdi u ljudima… Vidite moje prokletsvo ili dar je da ja .. osjetim… ne zelim da znam, ne zelim da osjetim, a znam i osjetim. Ali i to je druga tema koju vjerovatno nikada neci naceti ovdje... Sumnjam da bih razumjevanje i odgovore pronasla ovdje..

Ne razumijem zasto ti uvijek kucas kada znas da te ocekujem.

( izvinjavam se za mjesanje jezika nije namjera...ali rijeci su kao i ljudi)

25.08.2017.

Balkon

Kroz sprzene listove nekada veselog suncokreta sto svakim dolazecim danom, sve vise i vise lici na mlohavu cunu, s balkona posmatram komsiju John, Irca s prvog sprata . John ovog jutra, vec izvjesno vrijeme, nesto opasno skoncentrisano ceprka po saksijama cvijeca. On se nalazi na prizemlju. Tacno preko puta mog balkona. Moj balkon je smjesten na drugom spratu ove zgrade, a zgrada je u obliku slova U. Izmedju nas je skormno drvecem ukrasen zeleni prostor i tu i tamo poneki cvjetic.

Taman sam se namjestila da zapalim, jer znam da on mene ne vidi, radovajuci se mirisu izgorene sibice, koji samo sto se nije rodio i ispunio prostor oko mene. Pa kad se pomijesa s mirisom kafe i trave.. Mhm.. Kada cujem kako s moje desne strane kod kone lezbejke, tuzno cvile njena balkonska vrata. Ili je to moja dusa zacvilila sto ce mi se usrat u ceif na sabahu ako se zbilja pobudila.

Naculim usi, da mi se slucajno nije ucinilo to skripanje jer ipak je tek nesto malo poslije 6 sati ujutro. A ja budna od 3. Moguce je da mi se ucinilo. Nagnem se malo naprijed da provirim kroz resetke balkonske ograde koja je na tom dijelu kod zida sto dijeli nju i mene dobro zamaskirana biljkama .Tako da me ni ona ne vidi.. Vidim prvo izlazi cuko, pa mace, jedna po jedna, pa tek onda ona.. Brzo se vratim da me ne vidi, cuje se kako rastresa novine i zbog viska kilograma teze spusta dupe na stolicu… Dok se njene zivotinje vrte oko balkonske ograde pokusavajuci da privuku moju paznju, ja se cudim da ima neko ko lista novine.

Na balkonu uvijek sjedim u cosku, poput predatora ili mozda bolje Poison Ivy it's sexier that way, zamaskirana cvijecem da me niko ne vidi.. Da slucajno ne bih morala s nekim pricati. Jer onda moram biti ljubazna. A mrsko mi. A Irac kao da je jedva docekao da neko od balkondzija pomoli nos , pa da pocne o velikom dogadjaju danas. Znala sam. Garant je i slobodan dan uzeo iz straha . Samo se bulji u nebo i o tome se prica. Uzimam svoju kafu i dzojs i krisom se izvlacim s balkona u sobu. Zahvaljujuci svom cvijecu uspjesno i neprimjetno , potezom nindze nestajem, ocima pozdravljajuci zivotinjice, koje kao da ne zele da idem. Ali ja, ja na umu imam samo jednu stvar.. Doci do drugog balkona i Wake and bake .. Wake and bake.

18.08.2017.

No More I Love You's

Znam.. da je i tebi, kao i svima dosadilo moje cutanje.
Moje uzdisanje, puhanje, gadost i mrzovolja.
Moje odsustvo.

Znam.

Znam.

I meni je.

Naci cu, ove noci.

! Ja !

Put do ! tebe !
Ambis boli sto nas dijeli .
Taj nas ponor.
Nasa rupa sto kandze straha zagrebase, a sake nesrodnosti
Vjesto lopatama prezira iskopase.
Sve, sve, sve !
Sve samo da ovu noc jos u ocima ti prespavam.
U vrisak zore cim vjetar pocne gradom da kruzi i zavija.
Krisom cu se izvuci iz tvog sna.
Dodirnem ti lice.
Trepavicama cu kao slucajno zagolicati tvoj pupak.
Dok se usne budu igrale sa dlacicama na tvom trbuhu .
Ne bi li jos samo jednom i ja bila uzrok osmijeha na tvom licu.

A da ti to ne znas

Znas...

Potrebno mi je da s vremena na vrijeme vjerujem kako te jos uvijek volim.
Ustvari potrebno mi je da vjerujem da ja mogu tako da volim.
Tebe ja tako lako voljeti.
Ali te vise ne volim.



05.08.2017.

Izdrzi jos malo stize pojacanje srce je tvoje najbolje naoruzanje

Koliko god da covjek zali i tuguje nad surovim okolnostima sadasnjosti sto su ga zadesile. Nista se nece promijeniti… Srce treba imati. Nema nista ranjivije, raspadljivije i nista smrdljivije nego sto je ljudski um, a isto tako ne postoji nista mocnije.

Veliko, jako i cisto srce. To je vazno.

Neko gore je htio da mi skrene paznju na onu jeziiiiivu prikladnost trenutka sinkronciteta . Samo se pitam da sam tada znala, sve ovo sto sada znam, da li bih neke stvari dugacije odradila? To je druga prica.. Nebitna. Ne zelim da prebirem po tome. To otvara ponore pakla ispred mene. A nista se nece promjeniti. Raste nezadovoljstina kao neman koja zeli da me pojede, ali necu. Iako mi to pruza i neku vrstu zadovoljstva. Nesto u meni zeli da se preda tom mrcvarenju same sebe kao da je to dar, a ne prokletsvo.

Poput onih ljudi sto sto tvrde da ih niko ne razumije ,da sami lutaju tunelima ovog svijeta, prebirem po mislima. Deep down se oni osjecaju superiorniji. Znam sta pricam. Okruzena sam cijeli zivot ili sa tim jebenim neshvacenim, posebnim . Pa oni drugi posebni, ,sto sve imaju figured out, oni sto se identificiraju sa svim i svacim.. A a nisu ni svjesni da su samo dio gomile inertnih lazno sretnih.. zadovojljnih .. Aaaaah! Sve dok se neko ne pojavi i ne zgazi ih kao gnjide koje to jesu.. Pa trendasi.. Ti su meni nekako najvise bljak. Mah meni su svi bljak. Svi su gnjide i svi su glupi.. Cek, cek...Postajem li ja to sto mi se najvise gadi ? boah bljak.

Imam strasno odvratan osjecaj da cu potonuti u blato samosazaljenja. I poceti traziti krivce oko sebe. Booo hooo hooo pooor fucking me. A to mi je fuj! Fuj! Fuj ! Istjeracu ja sejtana sama iz sebe . 100 swings ! 20 turkish get ups on each side and 25 deads. Thaat should fucking do it .

Ali odakle zadovoljstvo onda ? Hmmmm, zadovoljstvo vjerovatno dolazi iz toga, da se silnim analiziranjem rodi ideja o mogucnosti . Jer u toj analizi nadjem mrvicu nade da postoji mala mogucnost da bude nesto sto nije bilo, a moglo je biti Ili nesto sto moze biti.. Profesionalna deformacija. That is what i do, I make dreams come true . If there is a will there is a way. Yaaay! Oh, fuck off!

Ovako izgovorene rijeci zahtjevaju uzbudjenje. A nista ne moze mogucnost napraviti uzbudljivom kao sto to moze masta . A svi znamo sta se desi kada masta proradi.. Zar ne ?.. Od gnjida vidimo leptire i ruzicastu buducnost sto nam nose.. I uvijek najljepsi leptir bude najveca gnjida. Ne ? Socna energija srece postoji samo u onim plodovima ciji korijenovi su duboko u tlu onoga sto je sada…

26.07.2017.

Ponekad pozelim.. da imamo nesto zajednicko.. da ti se osjecam dalje

U glavi vrtlog izgubljenih znakova i njegovo velicanstvo.
Uvaljena je... iluzionarna vrijednost eksternih stvarcica.
Intuicija i nacin zivota su prilicno uskladjeni.

Sto nije ni malo za pohvaliti. Sta je to u meni , sto mi ne da, da pustim. Sto mi ne da, da budem poslusna. Ja sam digla ruke. Ali ne radim ja to namjerno, jednostavno sam previse vjerna svojoj prirodi , da se, eto, bas! sada! ne testiram. Taman posla.

Nemam sta izgubiti.. ! Sloboda.. Zar nije to sloboda, kada se nista nema izgubiti.. To je sloboda. ( a ovo je pleonazam) NIsta nije banulo iz kutka sjecanja.. Mislila sam o hrani. O hrani. O promjeni karijere. O odmoru sto slijedi , izolovana od civilizacije, o tome sam mislila. O crvenom camcicu i plavom prostransvu.

Tu se svi portali otvore.
Tu se budim u tvom narucju.
Tu, u tvojim ocima, nista osim mene.
Tu, u mojim ocima, nista osim tebe.
Tu se svi uspavani duhovi probude da mi suncem izljubljenu kozu dodirnu.
Tu sam sirena.
Tu si mornar.
I opet bih ti zivot spasila.

Kazi mi gdje boli, poljupci kristalne prasine sve izlijece.. samo ako dozvolis.
U meni jos uvijek ima ono malo sunce gdje mozes da se ogrijes.

Da li su razocarani nasim postupcima ?
Hocemo li ih i ovaj put izdati ?
Ti i ja.. Po ko zna koji put nismo znali ukrotiti zvijeri koje smo probudili.
Izdajemo mnogo vise no jedno drugo.
Ja, najgori ucenik, ucim od najboljih.. Kako bih ih nazvala..Ocevi ? Nisu dovoljno stari. Ja, najsmotaniji sretnik, imam nekog svog. Ali kako nazvati nekoga od koga, od koga ucis da budes jaci i bolji? Neko ko ce prije izdati samog sebe no sto bi izdao tebe?

Andjeo cuvar ?

25.07.2017.

1

U trenutcima kada nesto vise i jace od mene zeli da privuce paznju na postojanje njegovog velicanstva, osjetim bol u pratnji sa strepnjom.. Kao da sva moja paznja ode tamo negdje.. daleko. I nista drugo ne postoji. Uporedila bih to kao njezniju verziju paralize sna, kada ti tijelo spava, a mozak se probudi… Tako budni i svjesni svega , a potpuno nepokretni i to iznenada u tom osjecaju necega se gusite. Kao da te neka nevidlljiva sila pokusava slomiti i ugusiti..

Dugo sam analizirala to neobicno stanje pokusavajuci da odgonetnem sta je to , kako i zasto. Jer za takvo nesto nema potrebe. Bas nikakve. A nije prvi put.. Prvo sam trazila neko logicno objasnjenje.. Nesto sto ima smisla. Kada nisam mogla naci, prepustila sam se osluskivanju poruke skrivene u vjetru, biljkama , zivotinjama .

Naljutila sam se i na vjetar i na zemlju.. I na vodu i na vatru.. Jer to nije moguce.. To sto mi oni govore nije moguce.. I oni su se poceli poigravati sa mnom.. I tako sam zanemarila osnovnu stvar. A to je da svi treba da postujemo zakone svemira.. Jer vidite, svi smo mi povezani, neki malo manje, neki malo vise, ali svi smo povezani.. Pratiti zakone svemira , usvojiti ritam prirode tu je tajna.. . Ali to nije lako. Previse toga vreba..

01.07.2017.

I felt like destroying something beautiful

Volio me je istim ritmom kao sto bi vatra svojim plamenom osvajala sumske grane…Jednu po jednu. Da, bas tako, vatreno i strastveno me je volio . Sve dok se nije rasirio kao pozar i cijelu me sprzio. Kako mu je samo pogled znao nemirno lelujati preko mog bica, poput sto bi mjesecev sjaj lelujao po blago uzburkanom moru. Negdje 2 sata prije ponoci.

To.. to je uvijek probudi iz dubokog sna. A ona kad se probudi, ona, ona otvori svoje celjusti , pocne da se proteze i isteze… Ali prvo umiljato poput macke.. Zauzima sve veci dio mene . Kad shvati da na trenutak zaboravim da ja imam glavnu rijec, ona ne gubi vrijeme. Odmah se ohrabri pa dugo u noc rezi i zavija i sve je zahtjevnija..

Baca
Rusi
Grebe

Zahtjeva da je smirim. A njoj je tesko reci ne. Kako kad je kao jedna od onih neodoljivih zena, koje sretnes samo jednom u zivotu. Vatrenog pogleda i zmijskog tijela. I takva jedna zena je ispred tebe blago rasirenih dugih i cvrstih nogu . Prolivena na raskosnom kaucu prekrivenom svilenim carsafom boje Drezdenskog zelenog dijamanta. U nekoj crno crvenoj cipkastoj kombinaciji .. A ja sam u tom trenutku muskarcina, ratnik, muzjak . Cijeli svijet je moj, nista mi se ne moze desiti u svakom pogledu osjecam se jako. Cak mi se i nozdrve sire bas kao kod razjarenog bika. Sve do onog trenutka dok me ona ne pogleda ispod dugih trepavica , prelazeci rukama preko stomaka i krvavo crvenih usana mi kaze :

Jaci si
Znam da jesi
Dodji


Pruzam joj ruke i ona, ona postaje izvor mojih najboljih trenutaka u procesu rasta.. Uzrok raznih bitaka s demonima dugo u noc. Sto osvojenih sto izgubljenih. Slomljenog duha, docekivajuci jutra na podu, sklupcana jecajuci dok posmatram svoje sopstvene sline na plocicama i vicem ijuuuu groossss. Ili sa osmjehom.. Nebitno kakve su i koliko drugo traju… sekundu ili dan.. Ili... Ona vlada, vodi me.. govori u u moje ime… Ponekad me gura u prezir, a ponekad u bol koja mi se cini neizdrzljivom. Da je covjek naprosto zamrzi…A ne mozes nista no da skupa s njom ides ravno do dna. Sta drugo ? Jer bez nje je covjek prazna kutija. Jedno veliko prazno nista.

Sigurna sam da je ona bacala na plocice i jace od mene. Ali isto tako vejrujem da je i dizala iz pepela i one slabije od mene. Svako je ima.. Moze biti put iz pepela. A i moze bitii i precica za bol. I nju ,kao i sve drugo , mozemo iskoristiti da nam pomogne da gradimo ili da nam pomogne da rusimo.. Samo treba znati kako.. Svi je imamo. Svi… Da i TI , da, da, Ti, Ti bas TI sto ovo slucajno citas samo je pitanje vremena.. kada ce se ta tvoja ona probuditi , otvoriti svoje celjusti i progutati te ..

A kad se to desi nadam se da ces biti spreman/ a !


Stariji postovi