a soft invitation to madness
u vrucem vrtlogu nereda dubokih i osjetljivih energija
lezim na bogatom tlu zbunjenosti.
mirno i strpljivo cekam s koje strane ce vjetar donijeti
poznatu i raskosnu bol poezije da me zacara.
365 dana zavirivanja kroz veo zaborava tupe boli,
koja se ne desava meni, vec kroz mene,
kao nesto skriveno u meni.
kako samo budi neobicnu radost otkrivanja.
opijena kisno plavom noci posmatram
kako iz mrtve zemlje zuto cvijece raste,
dok palo santo svojom slatkom, njeznom
i ruzicasto sumskom aromom
dodiruje sva moja tijela,
gomilajuci sjecanja iznad glave.
mjesec upravlja mojim unutarnjim vodama,
bog mora me miluje po tijelu i kosi,
a mene kopka da li jos uvijek bol u zadovoljstvu
jednako dobro podnosim.
tamu u svjetlosti?
jer..oni su opet tu.
i svi imaju tvoje lice.
i zivi i mrtvi.
